Gotovo pet tisuća godina čaj ispunjava šalice brojnih čajoljubaca i pomaže pri opuštanju nakon napornog dana. U brojnim zemljama svijeta on je piće broj jedan, ali se gotovo nigdje ne ispija na isti način.
Zemlja u kojoj se najviše proizvodi čaj je Kina, koja je ujedno, kako kažu, domovina čaja. To nije ništa neobično jer je čaj nastao u Kini nakon što su listići s grma čaja pali u prokuhanu vodu cara Shen Nonga. Njegovo oduševljenje čajem nije se moglo skriti pa je ovaj topli napitak postao dio kineske kulture. U Kini se najčešće ispijaju četiri osnovne vrste čaja: zeleni, crni, bijeli i oolong, a sve ostalo Kinezi smatraju biljnim napitcima. No po glavi stanovnika čaj se ipak najviše pije u jednoj drugoj zemlji – Turskoj.
Tradicionalni ritual ispijanja čaja nemoguće je odvojiti od nadaleko poznatog turskog gostoprimstva, a upravo je ispijanje čaja turska tradicija koja postoji stotinama godina, a čaj se pije u svim mogućim situacijama uz nezaobilazne kockice šećera. Osim što čaj piju cijeli dan, gesta nuđenja i zajedničkog pijenja čaja smatra se i gestom prijateljstva, a odbijanje čaja je gotovo nezamislivo. Najpopularniji je crni čaj, no na turskim bazarima pronaći ćete sve moguće okuse, poput čaja od pupoljaka ruže, čaja od jasmina i naranče, voćnih čajeva od jabuke, maline ili naranče i još mnoštvo drugih okusa. Najčešće ga pripremaju u dvodijelnim čajnicima, a piju ga iz poznatih staklenih čašica koje izgledaju poput pupoljka tulipana.
Daleko od Turaka nisu ni Irci koji, iako poznati po tome da vole pivo, daleko više vole čaj. Prosječna osoba u Irskoj popije četiri do šest šalica čaja dnevno i time su druga nacija koja godišnje popije najviše čaja, a najviše ispijaju crni čaj. Čaj tradicionalno poslužuju uz mlijeko, a neki od irskih zaljubljenika u čaj tvrde da se čaj ne smije piti sa šećerom. Irci smatraju da u kući nikad ne smije nedostajati toaletnog papira i čaja, a ako gostima odmah na ulasku u dom ne ponudite čaj, smatrat će to uvredom. Obožavatelji su snažnih crnih mješavina čajeva u koje katkad dodaju i mjericu viskija.
Treća zemlja čiji stanovnici obožavaju i najviše piju čaj je ona koja nam prva pada na pamet kada se čaj spomene, a to je Velika Britanija. Britanski ritual ispijanja čaja poznat je u cijelom svijetu i svi znaju da kad sat pokaže 17 sati, vrijeme je za čaj. Za to su zahvalni Ani, vojvotkinji od Bedforda, koja je u ranim 1800. godinama počela prijateljima servirati čaj uz ukusne zalogaje poput kolačića i minisendviča kako bi lakše preživjela bez obroka, od ručka pa sve do večere, koja se u plemićkim krugovima nije smjela servirati prije 20 sati. Britanci, poput Iraca i Turaka, čaj piju tijekom cijelog dana i u svim situacijama. Ako se trebaju razbuditi, oni posežu za šalicom čaja, ako su čuli lošu vijest, oni će k sebi doći uz šalicu čaja. Svaki Britanac misli da jedino on zna kako pravilno pripremiti šalicu čaja, a općenito pravilo je da se čaj ne smije namakati više od četiri minute. Naravno, piju ga s mlijekom. Prije nekoliko godina društvene su mreže gorjele od svađa i prepirki stavlja li se u šalicu mlijeko prije ili poslije čaja. Svađu su prekinuli znanstvenici koji tvrde da se mlijeko od pamtivijeka stavlja prije kako vrući čaj ne bi razbio delikatni porculan od kojeg su načinjene šalice za čaj. Za razliku od Iraca, Britanci će u šalicu čaja dodati i limunov sok.